IZGOVOR: guh-LISH-uhns

ALTERNATIVNO IME: Gallegos

LOKACIJA: Sjeverna Španjolska

STANOVNIŠTVO: 2,7 milijuna

JEZIK: Gallego; Kastiljski španjolski

RELIGIJA: Rimokatolicizam

1 • UVOD

Galicija je jedna od tri autonomne regije u Španjolskoj koje osim toga imaju svoje službene jezike na kastiljski španjolski, nacionalni jezik. Jezik Galicijanaca se zove Gallego, a sami Galicijanci često se nazivaju Gallegos. Galicijci potječu od drugog vala keltskih osvajača u Španjolskoj (s Britanskih otoka i zapadne Europe) koji su došli preko planina Pireneja oko 400. pr. Kr. Rimljani, koji su stigli u drugom stoljeću prije Krista, dali su Galičanima svoje ime, izvedeno iz latinskog gallaeci.

Galiciju je prvo ujedinilo kao kraljevstvo germansko pleme Suevi u petom stoljeću nove ere. Svetište svetog Jakova (Santiago) osnovano je u Composteli 813. godine. Kršćani diljem Europe počeli su se okupljati na to mjesto, koje je ostalo jedno od najvećih svjetskih svetišta za hodočasnike. Nakon ujedinjenja španjolskih pokrajina pod kraljem Ferdinandom i kraljicom Izabelom u petnaestom stoljeću, Galicija je postojala kao siromašna regija geografski izolirana od političkog središta u Kastilji na jugu. Njihovo siromaštvo pogoršavalo je česte gladi.OBRT I HOBI

Galicijski obrtnici rade s keramikom, finim porculanom, gagatom ( azabache— tvrdi, crni oblik ugljena koji se može polirati i koristiti u nakitu), čipkom, drvetom, kamenom , srebro i zlato. Uživa se u narodnoj glazbi regije u vokalnim i instrumentalnim izvedbama. Narodni ples je također popularan. Pratnju pruža galicijski nacionalni instrument nalik na gajde, gaita , koji odražava keltsko podrijetlo naroda Galicije.

19 • SOCIJALNI PROBLEMI

Galicija je jedna od najsiromašnijih regija u Španjolskoj. Povijesno gledano, mnogi su njegovi stanovnici emigrirali u potrazi za boljim životom. Samo u godinama između 1911. i 1915., procjenjuje se da se oko 230 000 Galicijana preselilo u Latinsku Ameriku. Galičani su pronašli nove domove u svim većim gradovima Španjolske, kao i u Francuskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Toliko je mnogo njih emigriralo u Buenos Aires, Argentina, u dvadesetom stoljeću da Argentinci sve doseljenike iz Španjolske nazivaju gallegos (Galičani). Posljednjih godina, razdoblje relativnog prosperiteta uzrokovalo je pad emigracije na manje od 10.000 ljudi godišnje.

20 • BIBLIOGRAFIJA

Facaros, Dana i Michael Pauls. Sjeverna Španjolska. London, Engleska: Cadogan Books, 1996.

Lye, Keith. Putovnica za Španjolsku. New York: Franklin Watts, 1994.

Schubert, Adrian. Zemlja i ljudi Španjolske. New York:HarperCollins, 1992.

Valentine, Eugene i Kristin B. Valentine. »Galičani«. Enciklopedija svjetskih kultura ( Europa ). Boston: G. K. Hall, 1992.

WEB-STRANICE

Španjolsko ministarstvo vanjskih poslova. [Online] Dostupno //www.docuweb.ca/SiSpain/ , 1998.

Turistički ured Španjolske. [Online] Dostupno //www.okspain.org/ , 1998.

Svjetski turistički vodič. Španjolska. [Na mreži] Dostupno //www.wtgonline.com/country/es/gen.html , 1998.

S otkrićem Novog svijeta 1492. veliki broj ljudi emigrirao je iz regije. Danas u Argentini ima više Galičana nego u samoj Galiciji.

Iako je Francisco Franco i sam bio Galicijanac, njegov diktatorski režim (1939.-75.) potisnuo je poteze regije prema političkoj i kulturnoj autonomiji. Međutim, nakon njegove smrti i uspostave demokratskog režima (parlamentarne monarhije) u Španjolskoj, došlo je do oživljavanja galicijskog jezika i kulture. Rastuća turistička industrija poboljšala je gospodarske izglede regije.

2 • POLOŽAJ

Galicija se nalazi u sjeverozapadnom kutu Pirenejskog poluotoka. Regija je omeđena Biskajskim zaljevom na sjeveru, Atlantskim oceanom na zapadu, rijekom Mió na jugu (koja označava granicu s Portugalom), te Leónom i Asturijom na istoku. Obala Galicije sadrži niz slikovitih estuarija (rías) koji privlače sve veći broj turista u regiju. Blaga, kišovita, morska klima ovog područja u oštrom je kontrastu sa suhim, sunčanim krajevima južne Španjolske. Otprilike jedna trećina stanovništva Galicije živi u urbanim područjima.

3 • JEZIK

Većina Galicijana govori i kastiljski španjolski, nacionalni jezik Španjolske, i Gallego, njihov službeni jezik. Gallego je ušao u mnogo širu upotrebu otkako je Galicija dobila status autonomne regije nakon krajaFrancova diktatorska vladavina. Poput katalonskog i kastiljanskog, Gallego je romanski jezik (jedan s latinskim korijenima). Gallego i portugalski bili su jedan jezik do četrnaestog stoljeća, kada su se počeli razilaziti. Danas su još uvijek slični jedni drugima.

4 • FOLKLOR

Galicijski folklor uključuje mnoge čarolije i rituale povezane s različitim fazama i događajima životnog ciklusa. Popularna praznovjerja ponekad se spajaju s katolicizmom. Na primjer, amuleti (amajlije) i ritualni predmeti za koje se smatra da štite urokljivo oko često su dostupni u blizini mjesta vjerskog obreda. Natprirodne moći pripisuju se raznim bićima. To uključuje meigas, dobavljače napitaka za zdravlje i romantiku; vidovnjaci, zvani barajeras ; i zle bruje, ili vještice. Popularna izreka kaže: Eu non creo nas bruxas, pero habel-as hainas! (Ne vjerujem u vještice, ali one postoje!).

5 • RELIGIJA

Kao i njihovi susjedi u drugim dijelovima Španjolske, velika većina Galicijana su rimokatolici. Žene su religioznije od muškaraca. Galicija sadrži brojne crkve, svetišta, samostane i druga mjesta od vjerskog značaja. Najznačajnija je poznata katedrala u Santiago de Compostela u pokrajini La Coruña. Santiago je jedno od najvećih svjetskih hodočasničkih svetišta još od srednjeg vijeka (476. – oko 1450.). Tonadmašuju samo Rim i Jeruzalem kao duhovna središta Katoličke crkve. Prema lokalnoj legendi, pastir je ovdje otkrio ostatke svetog Jakova 813. godine. Središnja uloga koju katolicizam igra u galicijskoj kulturi također je vidljiva u visokim kamenim križevima zvanim cruceiros koji se nalaze diljem regije .

6 • VELIKI BLAGDANI

Galičani slave najveće blagdane kršćanskog kalendara. Osim toga, slave svetkovine raznih svetaca. Uoči vjerskih praznika održavaju se noćne svečanosti pod nazivom verbene . Mnogi Galičani također sudjeluju u hodočašćima koja se zovu romer'as . Svjetovni (nereligijski) praznici uključuju "Iskrcavanje Vikinga" u Catoiri. Ovim se praznikom obilježava i ponovno prikazuje napad vikinške flote u desetom stoljeću.

7 • OBREDI PRIJELASKA

Osim krštenja, prve pričesti i vjenčanja, služenje vojnog roka može se smatrati obredom prijelaza za Galičane, kao što je i za većinu Španjolaca. Prva tri od ovih događaja povod su, u većini slučajeva, za velika i skupa druženja u kojima obitelj pokazuje svoju velikodušnost i ekonomski status. Quintos su mladići iz istog grada ili sela koji idu u vojsku iste godine. Oni čine usko povezanu skupinu koja prikuplja novac od svojih susjeda za organiziranje zabava iserenade djevojke. Sredinom 1990-ih rok potrebnog vojnog roka znatno je smanjen. Vlada je planirala zamijeniti obvezni vojni rok potpuno dobrovoljnom vojskom.

8 • ODNOSI

Galicija je planinska zemlja stalno prisutne kiše, magle i bujnog zelenila. Raspoloženje povezano s tim područjem je keltsko sanjarenje, melankolija i vjerovanje u nadnaravno. Postoji poseban izraz— morriña— povezan s nostalgijom koju su mnogi galicijski iseljenici osjećali za svojom dalekom domovinom. Galičani rado opisuju četiri glavna grada svoje regije sljedećom izrekom: Coruña se divierte, Pontevedra duerme, Vigo trabaja, Santiago reza (Coruña se zabavlja, Pontevedra spava, Vigo radi, a Santiago moli) .

9 • UVJETI ŽIVOTA

Stanovnici gradova obično žive u starim granitnim kućama ili novijim višekatnicama od cigle ili betona. Izvan najvećih gradova, većina Galičana posjeduje vlastite domove. Žive u oko 31.000 malih naselja zvanih aldeas. Svaka aldea broji između 80 i 200 ljudi. Aldeje se obično sastoje od obiteljskih kuća od granita. Životinje se drže ili u prizemlju ili u zasebnoj zgradi u blizini. Opkoljena Portugalom, Galicija povijesno nije mogla proširiti svoj teritorij. Zbog toga su njegovi stanovnici bili prisiljenineprekidno dijelili svoju zemlju na sve manje posjede kako je stanovništvo raslo. Seoske seoske kuće odlikuju se prisustvom granitnih žitnica, zvanih hórreos . Uzgajaju se repa, paprika, kukuruz, krumpir i druge kulture. Križevi na krovovima pozivaju na duhovnu, ali i fizičku zaštitu žetve.

10 • OBITELJSKI ŽIVOT

Nuklearna obitelj (roditelji i djeca) osnovna je kućanska jedinica u Galiciji. Starije bake i djedovi općenito žive neovisno sve dok su oboje živi. Udovice nastoje ostati same koliko god mogu, iako se udovci nastoje preseliti s obiteljima svoje djece. Međutim, to je rjeđi slučaj jer se Galičani često sele iz svojih rodnih sela ili u potpunosti napuštaju regiju. Udate žene zadržavaju vlastita prezimena cijeli život. Djeca uzimaju prezime svog oca, ali nakon njega dodaju majčino. Galicijske žene imaju relativno visok stupanj neovisnosti i odgovornosti. Često obavljaju iste vrste poslova kao i muškarci u poljoprivredi ili trgovini. Više od tri četvrtine galicijskih žena ima plaćene poslove. Žene također snose najveći dio odgovornosti za kućanske poslove i odgoj djece, iako muškarci pomažu u tim područjima.

11 • ODJEĆA

Kao i ljudi drugdje u Španjolskoj, Galičani nose modernu odjeću zapadnjačkog stila. Njihova blaga, kišovita, morska klima zahtijevanešto težu haljinu od one koju nose njihovi susjedi na jugu, osobito zimi. Drveni opanci su predmet tradicionalne nošnje seoskog stanovništva u unutrašnjosti kraja.

12 • HRANA

Galicijska kuhinja visoko je cijenjena u cijeloj Španjolskoj. Njegov najupečatljiviji sastojak su morski plodovi, uključujući Jakobove kapice, jastoge, dagnje, velike i male škampe, kamenice, školjke, lignje, mnoge vrste rakova i guščje školjke (vizualno neprivlačna galicijska delicija poznata kao percebes). Omiljena je i hobotnica, začinjena solju, paprikom i maslinovim uljem. Empanade, popularni specijalitet, velike su, ljuskaste pite s nadjevima od mesa, ribe ili povrća. Omiljeni nadjevi za empanadu uključuju jegulje, lampugu (vrsta ribe), sardine, svinjetinu i teletinu. Caldo gallego, juha od repe, kupusa ili zelja i bijelog graha, jede se u cijeloj regiji. Tapas (predjelo) barovi popularni su u Galiciji kao i drugdje u Španjolskoj. Galicija je poznata po siru tetilla . Popularni deserti uključuju kolače od badema (tarta de Santiago) , regionalni specijalitet.

13 • OBRAZOVANJE

Školovanje u Galiciji, kao iu drugim dijelovima Španjolske, besplatno je i obavezno između šeste i četrnaeste godine. U to vrijeme mnogi studenti započinju trogodišnji bachillerato (baccalaureate) studij. Tada se mogu odlučiti za bilo kojegodina pripremnog studija ili stručnog osposobljavanja. Galicijski jezik, Gallego, uči se na svim razinama, od osnovne škole do sveučilišta. Oko trećine španjolske djece školuje se u privatnim školama, od kojih mnoge vodi Katolička crkva.

14 • KULTURNA BAŠTINA

Galicijska književna i glazbena baština seže do srednjeg vijeka (476. g. – oko 1450. g.). Galleganske pjesme ministratora iz trinaestog stoljeća po imenu Martin Codax među su najstarijim španjolskim pjesmama koje su sačuvane. U istom je razdoblju Alphonso X., kralj Kastilje i Leóna, napisao Cántigas de Santa María u Gallegu. Ovo se djelo sastoji od 427 pjesama Djevici Mariji, od kojih je svaka uglazbljena na svoju vlastitu glazbu. Riječ je o remek-djelu europske srednjovjekovne glazbe koje je u izvedbama i snimkama sačuvano do danas. Galicijska lirika i dvorska poezija cvjetale su do sredine četrnaestog stoljeća.

Vidi također: Sleb - Naselja, društvenopolitička organizacija, religija i izražajna kultura

U novije vrijeme, najpoznatija književna ličnost Galicije bila je pjesnikinja iz devetnaestog stoljeća Rosal'a de Castro. Njezinu poeziju uspoređuju s poezijom američke pjesnikinje Emily Dickinson, koja je živjela i pisala otprilike u isto vrijeme. Galicijski pisci 20. stoljeća koji su stekli slavu uključuju pjesnike Manuela Currosa Enríqueza i Ramóna Maríju del Valle-Inclána.

15 • ZAPOŠLJAVANJE

Gospodarstvom Galicije dominiraju poljoprivreda i ribarstvo. Themale farme u regiji, zvane minifundios, proizvode kukuruz, repu, kupus, male zelene paprike zvane pimientas de Padrón , krumpir za koji se kaže da je najbolji u Španjolskoj, i voće uključujući jabuke, kruške, i grožđe. Dok su traktori uobičajeni, plugovi koje vuku volovi i teška kola s drvenim kotačima još uvijek se mogu vidjeti u regiji. Velik dio žetve još uvijek se obavlja ručno. Tradicionalno, Galičani su često emigrirali u potrazi za poslom, mnogi su štedjeli za svoj eventualni povratak. Oni koji se vrate često krenu u posao, osobito kao vlasnici tržnice ili restorana. Galicija također podržava rudarstvo volframa, kositra, cinka i antimona, kao i proizvodnju tekstila, petrokemije i automobila. Tu je i rastuća turistička industrija, osobito duž slikovite atlantske obale.

16 • SPORT

Kao iu drugim dijelovima Španjolske, najpopularniji sport je nogomet (fútbol) . Košarka i tenis također dobivaju popularnost kao sportovi za gledatelje. Sportovi sudionika uključuju lov i ribolov, jedrenje, biciklizam, golf, jahanje i skijanje.

Vidi također: Tarahumara - Srodstvo

17 • REKREACIJA

Poput ljudi u drugim dijelovima Španjolske, Galičani uživaju u druženju u brojnim tapas (predjelo) barovima u regiji, gdje mogu kupiti lagani obrok i Piće. Planine, ušća i plaže njihovog prekrasnog krajolika pružaju obilje resursa za rekreaciju na otvorenom.

18 •