IZGOVOR: ee-kwuh-TOR-ee-uhl GHIN-ee-uhns

ALTERNATNA IMENA: Ekvatogvinejci

LOKACIJA: Ekvatorijalna Gvineja (ostrvo Bioko, kopno Rio Muni, nekoliko malih ostrva)

STANOVNIŠTVO: 431.000

JEZIK: španski (službeni); Fang; jezici primorskih naroda; Bubi, pidžin engleski i ibo (iz Nigerije); portugalski kreolski

RELIGIJA: kršćanstvo; Afričke sekte i kultovi

1 • UVOD

Ekvatorijalna Gvineja je država u Africi. Sastoji se od dva glavna područja: otoka Bioko pravokutnog oblika i kopna Rio Muni. Portugalski istraživači pronašli su Bioko oko 1471. Učinili su ga dijelom svoje kolonije, Sao Tome. Ljudi na Bioku snažno su se opirali trgovini robljem i pokušajima okupacije njihove domovine. Portugalci su ostrvo i delove kopna dali Španiji sporazumom iz 1787. Ekvatorijalna Gvineja je stekla nezavisnost 1968. To je jedina afrička zemlja podsaharske (južno od pustinje Sahare) koja koristi španski kao službeni jezik.

Od sticanja nezavisnosti 1968. godine, zemljom je vladala porodica Nguema. Prvi šef države Ekvatorijalne Gvineje, Francisco Macias Nguema, bio je najgori despot u Africi (okrutni vladar). Ubijao je političare i vladine administratore i pogubio ljude koji su podržavali njegove političke protivnike. Prognan je (prognan ilithe thumbs.

15 • ZAPOŠLJAVANJE

Društvo Bubi dijeli ljude po funkciji: farmeri, lovci, ribari i sakupljači palminog vina. Većina stanovnika Ekvatorijalne Gvineje bavi se poljoprivredom za samostalne potrebe (uzgajajući samo dovoljno za vlastitu potrošnju, s malo ili nimalo preostalog). Uzgajaju gomolje, žbunaste paprike, kola orahe i voće. Muškarci raščišćavaju zemlju, a žene rade ostalo, uključujući nošenje košara jama od 190 funti (90 kilograma) na leđima na tržište.

16 • SPORT

Ekvatorijalni Gvineji su strastveni fudbaleri. Oni također održavaju veliko interesovanje za stoni tenis, što su naučili od kineskih humanitarnih radnika. Ekvatorijalna Gvineja je prvi put učestvovala na Olimpijskim igrama 1984. godine na Igrama u Los Anđelesu.

17 • REKREACIJA

Kao i Afrikanci općenito, Ekvatorijalna Gvineja uživa u druženju s porodicom i prijateljima i ne trebaju pozive da posjete jedni druge. Uobičajeno je vidjeti ih kako igraju karte, dame i šah sa prijateljima. Gotovo svaka prilika će izazvati ples i pjevanje. Nije potrebna formalna zabava. Muškarci posebno idu u barove na druženje i piće. Različiti afrički muzički stilovi od Makosse iz Kameruna do kongoanske muzike su popularni među mladima.

Ekvatorijalna Gvineja također sluša radio i gleda TV, iako je do 1981. godine zemlja imala samo dvije radio stanice. Jedna je bila na kopnu, a druga na Bioku. Obojica emituju malo osimpolitička propaganda. Od tada, Kinezi su izgradili nove stanice koje uključuju emitovanje na španskom i lokalnim jezicima. Stanice takođe puštaju muziku iz Kameruna i Nigerije.

Televizija je ostala pod strogom kontrolom vlade iz straha da će potaknuti demokratiju. Dva direktora medija otišla su u zatvor 1985. godine pod optužbom za zavjeru radi promocije ljudskih prava.

Većina kina u Ekvatorijalnoj Gvineji je propala ili se koriste za sastanke vlade. Krajem 1980-ih, glavni grad Malabo imao je dva nefunkcionalna kina koja su se koristila za vladine događaje. Godine 1990. na cijelom otoku Bioko nije bilo funkcionalnih kina, knjižara ili kioska.

18 • ZANATI I HOBIJI

Narodna umjetnost je bogata i razlikuje se po etničkoj grupi. Na Bioku, Bubi su poznati po svojim šarenim drvenim zvonima. Proizvođači zvona ukrašavaju ih zamršenim dizajnom, gravurama i oblicima.

U Ebolovi žene pletu korpe više od dva metra visoke i dva metra poprečno na koje pričvršćuju remenje. Oni ih koriste za izvlačenje proizvoda i baštenskog alata sa svog polja. Ekvatorijalni Gvineji izrađuju mnoge šešire i druge predmete, posebno košare svih vrsta. Neke korpe su tako fino ispletene da drže tečnosti kao što je palmino ulje.

19 • DRUŠTVENI PROBLEMI

Vlada Ekvatorijalne Gvineje, kao i mnoge afričke vlade, suočava se s izazovomstimulisanje privrede, obezbeđivanje radnih mesta, osiguranje socijalne zaštite, izgradnja puteva i uspostavljanje vladavine prava. Ekvatorijalni Gvineji postaju nestrpljivi s korupcijom i političkim nasiljem. 1993. godine, pripadnici etničke grupe Bubi sa Bioka osnovali su pokret za traženje nezavisnosti ostrva.

Međunarodni izvještaj o drogama optužio je vladu da je Ekvatorijalnu Gvineju pretvorila u velikog proizvođača marihuane i transportno mjesto za trgovinu drogom između Južne Amerike i Europe. 1993. Španija je protjerala neke gvinejske diplomate zbog krijumčarenja kokaina i drugih droga. Iako se u Ekvatorijalnoj Gvineji rijetko čuju pljačke, oružane pljačke i ubistva, često se prijavljuje prekomjerno pijenje, premlaćivanje supruge i seksualno zlostavljanje žena.

20 • BIBLIOGRAFIJA

Fegley, Randall. Ekvatorijalna Gvineja. Santa Barbara, Kalifornija: ABC-Clio, 1991.

Fegley, Randall. Ekvatorijalna Gvineja: Afrička tragedija. New York: Peter Lang, 1989.

Klitgaard, Robert. Tropski gangsteri: Iskustvo jednog čovjeka s razvojem i dekadencijom u najdubljoj Africi. New York: Basic Books, 1990.

WEB SAJTE

Internet Africa Limited. [Online] Dostupno //www.africanet.com/africanet/country/eqguinee/, 1998.

Svjetski turistički vodič, Ekvatorijalna Gvineja. [Online] Dostupno //www.wtgonline.com/country/gq/gen.html, 1998.

prisiljen napustiti zemlju) većina obrazovane i kvalifikovane radne snage Ekvatorijalne Gvineje. Od jedne četvrtine do jedne trećine stanovništva je ubijeno ili prognano tokom njegove vladavine.

Godine 1979., ministar odbrane Obiang Nguema Mbasogo (1942–), Maciasov nećak, svrgnuo je svog ujaka državnim udarom (prisilno rušenje vlade). Obiang Nguema Mbasogo je na kraju pogubio svog strica Maciasa. Od kasnih 1990-ih, Obiang je još uvijek bio na vlasti, vladajući s članovima klana Esangui koji su dominirali vladom. Pobijedio je na tri lažna izbora (1982., 1989. i 1996.). Prognanici (ljudi koji žive van zemlje protiv svoje volje), uglavnom koji žive u Kamerunu i Gabonu, oklevaju da se vrate u Ekvatorijalnu Gvineju. Oni se plaše da neće moći živjeti i raditi bezbedno u svojoj domovini zbog kršenja ljudskih prava, korupcije u vladi i slabe ekonomije.

Vidi_takođe: Istorija i kulturni odnosi - Marduđara

2 • LOKACIJA

Osim otoka Bioko i kopna, Ekvatorijalna Gvineja također uključuje skup malih otoka. Elobeyes i de Corisco leže južno od kopna. Rio Muni se nalazi između Gabona na jugu i istoku i Kameruna na sjeveru. Bioko je dio geološke linije rasjeda koja uključuje niz vulkana. Planina Kamerun (13.000 stopa ili 4.000 metara) u susjednom Kamerunu je samo 20 milja (32 kilometra) od Bioka. To je najviši vrh u zapadnoj Africi i vidljiv je sa Bioka po vedrim danima.

Vidi_takođe: Religija i izražajna kultura - Perzijanci

I kopno i ostrva dobijaju obilne padavine — više od tri metra godišnje. Tri ugasla vulkana čine okosnicu Bioka, dajući otoku plodno tlo i bujnu vegetaciju. Obala kopna je duga plaža bez prirodne luke.

Od 1996. godine, stanovništvo Ekvatorijalne Gvineje bilo je oko 431.000. Jedna četvrtina stanovništva živi na Bioku. U zemlji postoji niz plemenskih grupa. Fang (koji se naziva i Fon ili Pamue) zauzima kopno, Rio Muni. Stanovništvo Bioka je mješavina nekoliko grupa: Bubi, izvorni stanovnici; Fernandino, poreklom od robova oslobođenih na kopnu u devetnaestom veku, i Evropljana. Malabo (bivša Santa Isabel) na ostrvu Bioko je glavni grad cijele zemlje. Bata je važan regionalni glavni grad na kopnu.

3 • JEZIK

Španski je službeni jezik, ali ga mnogi ljudi ne razumiju i ne znaju da govore ili razumiju. Stanovnici Rio Munija govore Fang. Na Bioku, otočani uglavnom govore bubi, iako mnogi otočani koriste pidžin engleski.

4 • FOLKLOR

Očnjak priča mnoge priče i narodne priče u kojima se pojavljuju životinje kao likovi. Jedna životinja u ovim basnama je pametna kao lisica, mudra kao sova i diplomatska kao zec. Ostrvljani ga zovu ku ili kulu , kornjača. Jedna priča se tiče razvoda islučaj starateljstva nad djecom između tigra i tigrice. Svaka šumska životinja raspravlja o tome ko bi trebao dobiti dijete u posjed. U tradiciji muške dominacije, oni vjeruju da tigar zaslužuje roditeljstvo, ali prije nego što se odluče, žele konsultovati ku. Ku sasluša svaku stranu slučaja i traži od njih da se vrate sljedećeg dana u vrijeme ručka.

Kada se sutradan vrate, pojavi se ku ne žuri da iznese svoje mišljenje. Umjesto toga on se kupa u velikoj lokvi blata. Zatim plače kao da je obuzet tugom. Životinje su zbunjene i traže od njega da objasni. On odgovara: "Moj svekar je umro na porođaju." Tigar ga konačno prekine sa gađenjem: "Zašto slušati takvo smeće? Svi znamo da muškarac ne može da rađa. Samo žena ima tu sposobnost. Odnos muškarca prema detetu je drugačiji." Ku odgovara: "Aha! Vi ste sami odredili njen odnos sa djetetom kao poseban. Skrbništvo bi trebalo biti s tigricom." Tigar je nezadovoljan, ali ostale životinje vjeruju da je ku ispravno presudio.

5 • RELIGIJA

Većina stanovnika Ekvatorijalne Gvineje vjeruje u neki oblik kršćanstva, ali tradicionalna vjerovanja i dalje postoje. Tradicionalna afrička religija smatra da vrhovno biće postoji zajedno s bogovima nižeg nivoa u duhovnom svijetu. Niži bogovi mogu ili pomoći ljudima ili im donijeti nesreću.

6 • VELIKI PRAZNICI

3. avgusta, Ekvatorijalna Gvinejaproslaviti svrgavanje predsjednika Francisca Maciasa Ngueme u golpe de libertad (slobodarski udar). Paradu oko glavnog trga glavnog grada Malaboa predvodi predsjednikova kolona u pratnji motocikala i elitnih stražara. U povorci slijede delegacije pjevača, plesača i muzičara iz Malaba i sela. Među njima su gitaristkinje, bubnjari i žene u travnatim suknjama. Možda su najnečuveniji likovi u paradi "luciferi", plesači u tenisicama sa rogovima u obliku petlje, šarenim trakama, pomponima, tkaninom od leopardove kože, jastukom punjenim u pantalonama i sedam retrovizora zalijepljenih na potiljku vrat.

7 • OBREDI PRELAZA

Razrađeni pogrebni obredi Bubisa pokazuju njihovo vjerovanje u ahiret (život nakon smrti) i u reinkarnaciju (povratak životu u drugom obliku). Seljani najavljuju smrt bubnjajući po šupljem balvanu u zoru i u sumrak kada zajednica poštuje trenutak tišine. Neko čita najvažnija dostignuća osobe koja je umrla. Ne smije se obavljati nikakav posao osim najosnovnijih zadataka (kao što je kopanje jamova za dnevni obrok) dok se sahrana ne završi. Starješina sela bira žene koje će oprati leš i balzamovati ga crvenom kremom, Ntola. Sve odrasle osobe osim trudnica učestvuju u ceremonijama pjevanja i plesa, te prateleša do grobnice. Ožalošćeni žrtvuju mušku kozu i prolivaju njenom krvlju leš tokom putovanja na groblje. Leš se zatim stavlja u fetalni položaj u grob kako bi se mogao ponovo roditi. Članovi porodice ostavljaju umrlom osobne predmete za svakodnevni rad na ahiretu. Čak i ako su vrijedni predmeti ostavljeni u grobu, oni se često ne kradu. Pljačkaši grobova se kažnjavaju amputacijom (odsijecanjem) ruku. Nakon sahrane, ožalošćeni sade granu svetog drveta na grob.

8 • VEZE

Ekvatorijalni Gvineji su vrlo prijateljski nastrojeni ljudi. Oni se spremno rukuju i pozdravljaju. Vole da podele priču ili šalu sa svojim vršnjacima. Takođe pokazuju poštovanje prema statusnim osobama. Na primjer, oni rezervišu španske titule Don ili Doña za ljude visokog obrazovanja, bogatstva i klase.

9 • USLOVI ŽIVOTA

Prije sticanja nezavisnosti od Španije 1968. godine, Ekvatorijalna Gvineja je napredovala. Njegov izvoz kakaa, kafe, drveta, prehrambenih proizvoda, palminog ulja i ribe stvorio je više bogatstva u Ekvatorijalnoj Gvineji nego u bilo kojoj drugoj koloniji ili zemlji u zapadnoj Africi. Međutim, nasilna vlada predsjednika Maciasa uništila je prosperitet zemlje.

Do kasnih 1990-ih, oko četiri petine stanovništva zarađivalo je za život baveći se poljoprivredom za samostalan život u džunglama i planinskim šumama. Prosječnaprihod je bio manji od 300 dolara godišnje, a očekivani životni vijek bio je samo četrdeset pet godina.

Bolesti su glavni uzrok smrti. Svake godine oko 90 posto ljudi oboli od malarije. Mnoga djeca umiru od morbila jer nije dostupna imunizacija. Epidemije kolere povremeno pogađaju jer vodovodni sistem postaje kontaminiran.

Struja je uključena samo nekoliko sati noću. Asfaltirani putevi su puni rupa jer se putevi ne održavaju.

Na sjeveru su kuće pravougaone i napravljene od drvenih dasaka ili palmine slame. Mnoge kuće imaju kapke koje sprečavaju kišu, ali dozvoljavaju povjetarac. Većina kuća su jednosobne ili dvosobne strukture bez struje i unutrašnjeg vodovoda. Kreveti mogu biti od poliranih bambusovih letvica spojenih zajedno i montiranih na veće bambusove stupove.

Na kopnu su male kuće napravljene od zidova od trske i blata sa limenim ili slamnatim krovovima. U nekim selima zidovi od trske su samo do grudi, tako da muškarci mogu da posmatraju dešavanja u selu. Žene i djevojke peru odjeću na potocima ili bunarima. Zatim ih okače ili polože na čist dio dvorišta da se osuše. Od djece se očekuje da pomažu u nošenju vode, sakupljanju drva za ogrjev i obavljanju poslova za svoje majke.

10 • PORODIČNI ŽIVOT

Porodica i klan su veoma važni u životu Ekvatorijalne Gvineje. Na kopnu među Fangovima muškarci mogu imati nekoliko žena. Oniuglavnom se vjenčaju izvan svog klana.

Na Bioku se muškarci Bubi žene u okviru istog klana ili plemena. Bubi društvo je takođe matrijarhalno – ljudi prate svoju lozu po majčinoj liniji. Bubis stoga pridaje veliku važnost tome da imaju djevojčice jer one održavaju porodicu. U stvari, Bubis smatra da su djevojčice oči doma— que nobo e chobo , "papir" koji održava porodicu.

11 • ODJEĆA

Ekvatorijalni Gvineji daju sve od sebe da izgledaju oštro u javnosti. Za one koji to mogu priuštiti, odijela i haljine zapadnjačkog stila nose se za bilo kakve profesionalne ili poslovne aktivnosti. Poslovni ljudi nose trodijelna prugasta odijela s prslucima i kravatama, čak i po ekstremno vrućem, vlažnom vremenu na otoku. Žene i djevojke izlaze uredno obučene, u plisiranim suknjama, uštirkanim bluzama i uglačanim cipelama.

Djeca u selima nose kratke hlače, farmerke i majice. Krojene haljine popularne su i kod djevojčica. Žene nose svijetle, šarene široke suknje s afričkim uzorcima. Obično nose i marame. Starije žene mogu nositi veliki, jednostavno izrezani komad pamučne tkanine preko bluze i suknje. Ljudi s malo novca često se zadovoljavaju rabljenim američkim majicama i drugom odjećom. Mnogi ljudi idu bosi, ili nose japanke ili plastične sandale.

12 • HRANA

Osnovna hrana Ekvatorijalne Gvineje su cocoyams ( malanga ),plantaine i pirinač. Ljudi jedu malo mesa osim dikobraza i šumske antilope, velike životinje nalik glodavcima s malim rogovima. Ekvatorijalni Gvineji svoju prehranu dopunjuju povrćem iz svojih vrtova, te jajima ili povremeno piletinom ili patkicom. Ribe su u izobilju u obalnim vodama i predstavljaju važan izvor proteina.

13 • OBRAZOVANJE

Formalno obrazovanje na svim nivoima je u veoma lošem stanju. Tokom 1970-ih, mnogi nastavnici i administratori su ubijeni ili prognani. 1980-ih postojale su samo dvije javne srednje škole, jedna u Malabu i jedna u Bati. Godine 1987., studijski tim sponzoriran od strane Ujedinjenih naroda otkrio je da od sedamnaest posjećenih škola na Bioku nijedna nije imala ploče, olovke ili udžbenike. Djeca uče napamet – slušaju činjenice i ponavljaju ih dok ih ne upamte. Svjetska banka je 1990. godine procijenila da je polovina stanovništva bila nepismena (nije znala ni čitati ni pisati).

14 • KULTURNO NASLJEĐE

Tradicionalni muzički instrument Fang, mvett je harfa-citra napravljena od tri tikvice, stabljike lista biljke rafije, i gajtan od biljnih vlakana. Vlakna se čupaju kao žice gitare. Mvett igrači su veoma cijenjeni. Ostali instrumenti uključuju bubnjeve, ksilofone napravljene nizanjem trupaca i udaranjem štapovima, i sanza, mali instrument nalik klaviru s tipkama od bambusa koji se svira sa