IZGOVOR: ee-kwuh-TOR-ee-uhl GHIN-ee-uhns

ALTERNATIVNA IMENA: Ekvatogvinejci

POLOŽAJ: Ekvatorijalna Gvineja (otok Bioko, kopno Rio Muni, nekoliko malih otoka)

STANOVNIŠTVO: 431.000

JEZIK: španjolski (službeni); Očnjak; jezici primorskih naroda; Bubi, pidgin engleski i Ibo (iz Nigerije); portugalski kreolski

RELIGIJA: Kršćanstvo; Afričke sekte i kultovi

1 • UVOD

Ekvatorijalna Gvineja je država u Africi. Sastoji se od dva glavna područja: otoka Bioko pravokutnog oblika i kopna, Rio Muni. Portugalski istraživači pronašli su Bioko oko 1471. godine. Učinili su ga dijelom svoje kolonije Sao Tomé. Stanovništvo Bioka pružalo je snažan otpor trgovini robljem i pokušajima okupacije domovine. Portugalci su dali otok i dijelove kopna Španjolskoj ugovorom 1787. Ekvatorijalna Gvineja stekla je neovisnost 1968. To je jedina podsaharska (južno od pustinje Sahare) afrička država koja koristi španjolski kao službeni jezik.

Od neovisnosti 1968. zemljom je vladala obitelj Nguema. Prvi šef države Ekvatorijalne Gvineje, Francisco Macias Nguema, bio je najgori afrički despot (okrutni vladar). Ubijao je političare i vladine službenike te pogubljivao ljude koji su podržavali njegove političke protivnike. On je prognao (protjerao ilipalčeve.

15 • ZAPOŠLJAVANJE

Bubi društvo dijeli ljude po funkcijama: zemljoradnici, lovci, ribari i sakupljači palminog vina. Većina Ekvatorijalnih Gvinejaca bavi se poljoprivredom za vlastite potrebe (uzgaja samo onoliko koliko je potrebno za vlastitu potrošnju, s malo ili nimalo ostatka). Uzgajaju gomolje, paprike, cola orahe i voće. Muškarci krče zemlju, a žene rade ostalo, uključujući nošenje košara od 190 funti (90 kilograma) teških košara slatkog krompira na svojim leđima na tržnicu.

16 • SPORT

Ekvatorijalni Gvinejci strastveni su nogometaši. Također održavaju veliki interes za stolni tenis, koji su naučili od kineskih humanitarnih radnika. Ekvatorijalna Gvineja je prvi put sudjelovala na Olimpijskim igrama 1984. godine na Igrama u Los Angelesu.

17 • REKREACIJA

Kao i Afrikanci općenito, Ekvatorijalni Gvinejci uživaju u druženju s obitelji i prijateljima i ne trebaju pozive da posjete jedni druge. Uobičajeno ih je vidjeti kako s prijateljima igraju karte, dame i šah. Gotovo svaka prilika potaknut će ples i pjesmu. Nije potrebna formalna zabava. Muškarci posebno idu u barove kako bi se družili i pili. Razni afrički glazbeni stilovi od Makosse iz Kameruna do kongoanske glazbe popularni su među mladima.

Stanovnici Ekvatorijalne Gvineje također slušaju radio i gledaju TV, iako je do 1981. zemlja imala samo dvije radio postaje. Jedna je bila na kopnu, a druga na Bioku. Obje emitiraju malo osimpolitička propaganda. Od tada su Kinezi izgradili nove postaje koje emitiraju na španjolskom i lokalnim jezicima. Postaje također puštaju glazbu iz Kameruna i Nigerije.

Televizija je ostala pod strogom kontrolom vlade zbog straha da će potaknuti demokraciju. Dva medijska direktora otišla su u zatvor 1985. pod optužbom za urotu za promicanje ljudskih prava.

Većina kina u Ekvatorijalnoj Gvineji propala je ili se koriste za sastanke vlade. U kasnim 1980-ima, glavni grad Malabo imao je dva nefunkcionalna kina koja su se koristila za vladina događanja. Godine 1990. na cijelom otoku Bioko nije bilo kina, knjižara i kioska.

18 • OBRT I HOBI

Narodna umjetnost je bogata i razlikuje se prema etničkoj skupini. Na Bioku je narod Bubi poznat po šarenim drvenim zvonima. Proizvođači zvona ukrašavaju ih zamršenim dizajnom, gravurama i oblicima.

U Ebolovi žene pletu košare više od dva metra visoke i dvije stope u širini na koje pričvršćuju remenje. Koriste ih za vuču plodova i vrtnog alata sa svojih polja. Ekvatorijalni Gvinejci izrađuju mnoge šešire i druge predmete, osobito košare svih vrsta. Neke su košare tako fino tkane da drže tekućine poput palminog ulja.

19 • SOCIJALNI PROBLEMI

Vlada Ekvatorijalne Gvineje, poput mnogih afričkih vlada, suočava se s izazovompoticanje gospodarstva, otvaranje radnih mjesta, osiguranje socijalne skrbi, izgradnja cesta i uspostavljanje pravne države. Ekvatorijalni Gvinejci postaju nestrpljivi s korupcijom i političkim nasiljem. Godine 1993. pripadnici etničke skupine Bubi s Bioka osnovali su pokret za osamostaljenje otoka.

Međunarodno izvješće o drogama optužilo je vladu da je pretvorila Ekvatorijalnu Gvineju u velikog proizvođača marihuane i otpremnu točku za trgovinu drogom između Južne Amerike i Europe. Godine 1993. Španjolska je protjerala neke gvinejske diplomate zbog krijumčarenja kokaina i drugih droga. Iako se u Ekvatorijalnoj Gvineji rijetko čuje za pljačke, oružane pljačke i ubojstva, često se izvještava o prekomjernom pijenju, premlaćivanju supruga i seksualnom zlostavljanju žena.

20 • BIBLIOGRAFIJA

Fegley, Randall. Ekvatorijalna Gvineja. Santa Barbara, Kalifornija: ABC-Clio, 1991.

Fegley, Randall. Ekvatorijalna Gvineja: Afrička tragedija. New York: Peter Lang, 1989.

Klitgaard, Robert. Tropski gangsteri: Iskustvo jednog čovjeka s razvojem i dekadencijom u najdubljoj Africi. New York: Basic Books, 1990.

WEB-STRANICE

Internet Africa Limited. [Online] Dostupno //www.africanet.com/africanet/country/eqguinee/ , 1998.

Svjetski turistički vodič, Ekvatorijalna Gvineja. [Online] Dostupno //www.wtgonline.com/country/gq/gen.html, 1998.

prisiljeni napustiti zemlju) većina obrazovane i kvalificirane radne snage Ekvatorijalne Gvineje. Jedna četvrtina do jedne trećine stanovništva je ubijeno ili prognano tijekom njegove vladavine.

Godine 1979. ministar obrane Obiang Nguema Mbasogo (1942–), Maciasov nećak, svrgnuo je svog ujaka u državnom udaru (prisilno svrgavanje vlade). Obiang Nguema Mbasogo na kraju je pogubio svog ujaka Maciasa. Krajem 1990-ih, Obiang je još uvijek bio na vlasti, vladajući s članovima klana Esangui koji su dominirali vladom. Pobijedio je na tri lažna izbora (1982., 1989. i 1996.). Prognanici (ljudi koji protiv svoje volje žive izvan zemlje), uglavnom u Kamerunu i Gabonu, oklijevali su vratiti se u Ekvatorijalnu Gvineju. Strahuju da ne bi mogli živjeti i raditi u sigurnosti u svojoj domovini zbog kršenja ljudskih prava, korupcije u vladi i slabog gospodarstva.

2 • POLOŽAJ

Osim otoka Bioko i kopna, Ekvatorijalna Gvineja također uključuje skupinu malih otoka. Elobeyes i de Corisco leže južno od kopna. Rio Muni se nalazi između Gabona na jugu i istoku i Kameruna na sjeveru. Bioko je dio geološkog rasjeda koji uključuje niz vulkana. Planina Cameroon (13.000 stopa ili 4.000 metara) u susjednom Kamerunu udaljena je samo 20 milja (32 kilometra) od Bioka. To je najviši vrh u zapadnoj Africi, a vidljiv je s Bioka za vedrog dana.

I kopno i otoci dobivaju obilne padaline—više od osam stopa (tri metra) godišnje. Tri ugašena vulkana čine okosnicu Bioka, dajući otoku plodno tlo i bujnu vegetaciju. Kopnena obala duga je plaža bez prirodne luke.

Od 1996. godine, stanovništvo Ekvatorijalne Gvineje bilo je oko 431.000. Jedna četvrtina stanovništva živi na Bioku. U zemlji postoji niz plemenskih skupina. Očnjak (koji se također naziva Fon ili Pamue) zauzima kopno, Rio Muni. Stanovništvo Bioka je mješavina nekoliko skupina: Bubi, prastanovnici; Fernandino, potječe od robova oslobođenih na kopnu u devetnaestom stoljeću, i Europljana. Malabo (bivša Santa Isabel) na otoku Bioku je glavni grad cijele države. Bata je važan regionalni glavni grad na kopnu.

3 • JEZIK

Španjolski je službeni jezik, ali ga mnogi ljudi ne razumiju i ne znaju govoriti niti razumjeti. Stanovnici Rio Munija govore očnjak. Na Bioku otočani govore uglavnom bubi, iako mnogi otočani koriste pidgin engleski.

4 • FOLKLOR

Očnjak priča mnoge priče i narodne bajke koje prikazuju životinje kao likove. Jedna životinja u ovim basnama je pametna kao lisica, mudra kao sova i diplomatična kao zec. Otočani ga zovu ku ili kulu , kornjača. Jedna priča govori o razvodu islučaj skrbništva nad djecom između tigra i tigrice. Svaka šumska životinja raspravlja o tome tko bi trebao preuzeti dijete. U tradiciji muške dominacije, vjeruju da tigar zaslužuje roditeljstvo, ali prije odluke žele se posavjetovati s kuom. Ku saslušava svaku stranu slučaja i traži od njih da se vrate sljedeći dan u vrijeme ručka.

Kad su se idućeg dana vratili, ku se pojavio bez žurbe da iznese svoje mišljenje. Umjesto toga kupa se u velikoj lokvi blata. Zatim zaplače kao svladan tugom. Životinje su zbunjene i traže od njega objašnjenje. On odgovara: "Moj svekar je umro na porodu." Tigar ga konačno prekine s gađenjem: "Zašto slušati takve gluposti? Svi znamo da muškarac ne može rađati. Samo žena ima tu sposobnost. Odnos muškarca prema djetetu je drugačiji." Ku odgovara: "Aha! Sami ste odredili da njen odnos s djetetom bude poseban. Skrbništvo bi trebalo biti s tigricama." Tigar je nezadovoljan, ali ostale životinje vjeruju da je ku ispravno vladao.

5 • RELIGIJA

Većina Ekvatorijalnih Gvinejaca vjeruje u neki oblik kršćanstva, ali tradicionalna vjerovanja još uvijek postoje. Tradicionalna afrička religija smatra da vrhovno biće postoji zajedno s bogovima niže razine u duhovnom svijetu. Niži bogovi mogu ili pomoći ljudima ili im donijeti nesreću.

Vidi također: Bolivijski Amerikanci - povijest, moderno doba, obrasci naseljavanja, akulturacija i asimilacija

6 • VELIKI PRAZNICI

Ekvatorijalni Gvinejci 3. kolovozaproslaviti svrgavanje predsjednika Francisca Maciasa Ngueme u golpe de libertad (državni udar za slobodu). Paradu oko glavnog trga glavnog grada Malaba predvodi predsjednička povorka u pratnji motocikala i elitnih pješačkih stražara. Delegacije pjevača, plesača i glazbenika iz Malaba i sela slijede u procesiji. Među njima su gitaristi, bubnjari i žene u travnatim suknjama. Možda su najnečuveniji likovi u povorci "luciferi", plesači u tenisicama s rogovima u obliku petlje, šarenim trakama, pomponima, tkaninom od leopardove kože, jastukom nabijenim u hlače i sedam retrovizora zalijepljenih na potiljak vrat.

7 • OBREDI PROLASKA

Razrađeni pogrebni obredi Bubisa pokazuju njihovo vjerovanje u onostranost (život poslije smrti) i u reinkarnaciju (povratak u život u drugom obliku). Seljaci najavljuju smrt bubnjanjem po šupljem balvanu u zoru i u sumrak kada zajednica poštuje trenutak šutnje. Netko čita najvažnija postignuća osobe koja je umrla. Nikakav posao osim najosnovnijih poslova (kao što je kopanje batata za dnevni obrok) ne smije se obavljati do završetka sprovoda. Starješina sela bira žene koje će oprati leš i balzamirati ga crvenom kremom, Ntola. Sve odrasle osobe osim trudnica sudjeluju u ceremonijama pjevanja i plesanja i prateleš do groba. Ožalošćeni žrtvuju jarca i njegovom krvlju polijevaju leš tijekom putovanja do groblja. Leš se zatim stavlja u fetalni položaj u grob kako bi se mogao ponovno roditi. Članovi obitelji ostavljaju osobne predmete umrloj osobi da ih koristi za svakodnevni rad na ahiretu. Čak i ako u grobu ostanu vrijedni predmeti, oni se ne kradu često. Pljačkaši grobova se kažnjavaju amputacijom (odsijecanjem) ruku. Nakon ukopa, ožalošćeni na grob posade granu svetog drveta.

Vidi također: Gospodarstvo - Pomo

8 • VEZE

Ekvatorijalni Gvinejci vrlo su prijateljski nastrojeni ljudi. Spremno se rukuju i pozdravljaju. Vole podijeliti priču ili se našaliti sa svojim vršnjacima. Također pokazuju poštovanje prema ljudima od statusa. Na primjer, rezerviraju španjolske titule Don ili Doña za ljude visokog obrazovanja, bogatstva i klase.

9 • UVJETI ŽIVOTA

Prije neovisnosti od Španjolske 1968., Ekvatorijalna Gvineja je napredovala. Njezin izvoz kakaa, kave, drva, prehrambenih proizvoda, palminog ulja i ribe stvorio je više bogatstva u Ekvatorijalnoj Gvineji nego u bilo kojoj drugoj koloniji ili zemlji u zapadnoj Africi. Međutim, nasilna vlada predsjednika Maciasa uništila je prosperitet zemlje.

Do kasnih 1990-ih, oko četiri petine stanovništva zarađivalo je za život baveći se poljoprivredom za vlastite potrebe u džunglama i planinskim šumama. Prosječnoprihod je bio manji od 300 dolara godišnje, a očekivani životni vijek bio je samo četrdeset pet godina.

Bolesti su glavni uzrok smrti. Svake godine oko 90 posto ljudi oboli od malarije. Mnoga djeca umiru od ospica jer nije dostupna imunizacija. Epidemije kolere povremeno napadaju jer se vodovodni sustav zagadi.

Struje ima samo nekoliko sati noću. Asfaltirane ceste pune su rupa jer se ceste ne održavaju.

Na sjeveru su kuće pravokutne i napravljene od dasaka ili palminog krova. Mnoge kuće imaju kapke koji sprječavaju kišu, ali propuštaju povjetarac. Većina kuća su jednosobne ili dvosobne građevine bez struje i unutarnjeg vodovoda. Kreveti mogu biti polirane letvice od bambusa spojene zajedno i postavljene na veće stupove od bambusa.

Na kopnu su male kuće građene od trske i blata s limenim ili slamnatim krovom. U nekim su selima zidovi od trske visoki samo do prsa kako bi muškarci mogli promatrati zbivanja u selu. Žene i djevojke peru rublje na potocima ili bunarima. Zatim ih objese ili polože na čisti dio dvorišta da se osuše. Od djece se očekuje da pomažu nositi vodu, skupljati drva i obavljati poslove za svoje majke.

10 • OBITELJSKI ŽIVOT

Obitelj i klan vrlo su važni u životu Ekvatorijalne Gvineje. Na kopnu među Očnjacima, muškarci mogu imati nekoliko žena. Oniuglavnom se žene izvan svog klana.

Na Bioku se muškarci Bubi žene unutar istog roda ili plemena. Bubi društvo također je matrijarhalno - ljudi vuku svoju lozu po majčinoj liniji. Bubis stoga veliku važnost pridaje tome da imaju djevojčice jer one produžavaju obitelj. Zapravo, Bubis djevojke smatra očima doma— que nobo e chobo , "papir" koji održava obitelj.

11 • ODJEĆA

Stanovnici Ekvatorijalne Gvineje daju sve od sebe kako bi u javnosti izgledali oštroumno. Za one koji si ih mogu priuštiti, odijela i haljine u zapadnjačkom stilu nose se za sve profesionalne ili poslovne aktivnosti. Poslovni ljudi nose trodijelna odijela na pruge s prslucima i kravatama, čak i po iznimno vrućem, sparnom vremenu na otoku. Žene i djevojke izlaze uredno odjevene, nose plisirane suknje, uštirkane bluze i ulaštene cipele.

Djeca u selima nose kratke hlače, traperice i majice. Haljine po mjeri također su popularne za djevojčice. Žene nose svijetle, šarene široke suknje s afričkim uzorcima. Obično nose i marame. Starije žene mogu nositi veliki, jednostavno izrezani komad pamučne tkanine preko bluze i suknje. Ljudi s malo novca često se zadovolje rabljenim američkim majicama i ostalom odjećom. Mnogi ljudi idu bosi ili nose japanke ili plastične sandale.

12 • HRANA

Glavna hrana Ekvatorijalne Gvineje je kokojam ( malanga ),trputac, i riža. Ljudi jedu malo mesa osim dikobraza i šumske antilope, velike životinje nalik glodavcima s malim rogovima. Stanovnici Ekvatorijalne Gvineje dopunjuju svoju prehranu povrćem iz svojih vrtova, jajima ili povremeno piletinom ili patkom. Ribe ima u izobilju u obalnim vodama i važan je izvor proteina.

13 • OBRAZOVANJE

Formalno obrazovanje na svim razinama je u vrlo lošem stanju. U 1970-ima, mnogi učitelji i administratori su ubijeni ili prognani. U 1980-ima postojale su samo dvije javne srednje škole, jedna u Malabu i jedna u Bati. Godine 1987., studijski tim pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda otkrio je da od sedamnaest posjećenih škola na Bioku niti jedna nema ploče, olovke ili udžbenike. Djeca su učila napamet - slušajući činjenice i ponavljajući ih dok se ne nauče napamet. Godine 1990. Svjetska banka procijenila je da je polovica stanovništva nepismena (nije znala čitati ni pisati).

14 • KULTURNA BAŠTINA

Tradicionalni Fang glazbeni instrument, mvett je harfa-citra napravljena od tri tikve, stabljike lista biljke rafije, i konop od biljnih vlakana. Vlakna se trzaju poput žica gitare. Igrači Mvetta su vrlo cijenjeni. Ostali instrumenti uključuju bubnjeve, ksilofone napravljene spajanjem cjepanica i udaranjem palicama po njima, te sanzu, mali instrument sličan klaviru s tipkama od bambusa koji se svira