od Megan Ratner

Pregled

Kraljevina Tajland bila je poznata kao Sijam do 1939. Tajlandski naziv za ovu naciju je Prathet Thai ili Muang Thai (Zemlja slobodnih). Smješten u jugoistočnoj Aziji, nešto je manji od Teksasa. Zemlja pokriva područje od 198.456 četvornih milja (514.000 četvornih kilometara) i dijeli sjevernu granicu s Burmom i Laosom; istočna granica s Laosom, Kampučijom i Tajlandskim zaljevom; i južna granica s Malezijom. Burma i Andamansko more leže na njegovom zapadnom rubu.

Tajland ima nešto više od 58 milijuna stanovnika. Gotovo 90 posto Tajlanđana su mongoloidi, sa svjetlijom puti od svojih susjeda Burmanaca, Kampučijaca i Malajaca. Najveća manjinska skupina, oko deset posto stanovništva, su Kinezi, a slijede ih Malajci i razne plemenske skupine, uključujući Hmong, Iu Mien, Lisu, Luwa, Shan i Karen. U Tajlandu živi i 60.000 do 70.000 Vijetnamaca. Gotovo svi ljudi u zemlji slijede učenja budizma. Ustav iz 1932. zahtijevao je da kralj bude budist, ali je također pozivao na slobodu bogoslužja, označavajući monarha kao "Branitelja vjere". Sadašnji kralj, Bhumibol Adulyadei, tako štiti i poboljšava dobrobit malih skupina muslimana (pet posto), kršćana (manje od jedan posto) i hindusa (manje od jedan posto) koji takođerprihvaćanje američkih običaja od strane ljudi učinilo je ove nove promjene prihvatljivijima njihovim roditeljima, olakšavajući odnose između "etabliranih" Amerikanaca i pridošlica. S velikom koncentracijom Tajlanđana u Kaliforniji i nedavnim naporima da se definira tko je, a tko nije "domaći", članovi tajlandske zajednice izrazili su strah da bi u budućnosti moglo biti problema.

Iako su tajlandski Amerikanci zadržali mnoga tradicionalna vjerovanja, Tajlanđani često pokušavaju prilagoditi svoja uvjerenja kako bi udobno živjeli u Sjedinjenim Državama. Tajlanđani se često doživljavaju kao previše prilagodljivi i nedovoljno inovativni. Uobičajen izraz, mai pen rai, koji znači "nema veze" ili "nije važno", neki su Amerikanci vidjeli kao pokazatelj nespremnosti Tajlanđana da šire ili razvijaju ideje. Također, Tajlanđane često pogrešno misle kao Kineze ili Indokineze, što je dovelo do nesporazuma i uvrijedilo Tajlanđane budući da je tajlandska kultura povezana s budizmom i ima vlastite tradicije, različite od kineske kulture. Osim toga, Tajlanđani se često smatraju izbjeglicama, a ne imigrantima po izboru. Tajlandski Amerikanci zabrinuti su da se njihova prisutnost smatra dobrobiti, a ne teretom američkog društva.

TRADICIJA, OBIČAJI I VJEROVANJA

Tajlanđani se ne rukuju pri susretu. Umjesto toga, drže laktove sa strane i stisnu dlanove otprilike u visini prsa u molitvi-poput geste pod nazivom wai . Glava je pognuta u ovom pozdravu; što je glava niža, to se više poštuje. Djeca bi trebala wai odraslima i zauzvrat dobivaju priznanje u obliku wai ili osmijeh. U tajlandskoj kulturi stopala se smatraju najnižim dijelom tijela, duhovno i fizički. Kada posjećujete bilo koje vjersko zdanje, stopala moraju biti usmjerena dalje od slika Bude, koje se uvijek drže na visokim mjestima i iskazuju im veliko poštovanje. Tajlanđani smatraju pokazivanje nogama u nešto oličenjem lošeg ponašanja. Glava se smatra najvišim dijelom tijela; stoga Tajlanđani ne diraju jedni drugima kosu, niti se maze po glavi. Omiljena tajlandska poslovica je: Čini dobro i primaj dobro; činiti zlo i primati zlo.

KUHINJA

Možda je najveći doprinos male tajlandsko-američke zajednice njihova kuhinja. Tajlandski restorani i dalje su popularan izbor u velikim gradovima, a tajlandski stil kuhanja počeo se pojavljivati ​​čak iu smrznutim večerama. Tajlandska kuhinja je lagana, oštra i aromatična, a neka jela mogu biti prilično začinjena. Glavno uporište tajlandske kuhinje, kao i u ostatku jugoistočne Azije, je riža. Zapravo, tajlandske riječi za "rižu" i "hranu" su sinonimi. Obroci često uključuju jedno začinjeno jelo, kao što je curry, s drugim prilozima od mesa i povrća. Tajlandska hrana se jede sažlica.

Prezentacija hrane za Tajlanđane je umjetničko djelo, pogotovo ako jelo obilježava posebnu prigodu. Tajlanđani su poznati po svojoj sposobnosti rezbarenja voća; dinje, mandarine i pomelo, da spomenemo samo neke, izrezbarene su u obliku zamršenih cvjetova, klasičnog dizajna ili ptica. Glavne namirnice tajlandske kuhinje uključuju korijenje korijandera, papar u zrnu i češnjak (koji se često melju zajedno), limunsku travu, nam pla (umak od ribe) i kapi (pastu od škampa). Obrok općenito uključuje juhu, jedan ili dva kaenga (jela koja uključuju rijedak, bistar umak nalik juhi; iako Tajlanđani te umake opisuju kao "curry", to nije ono što većina zapadnjaka zna kao curry), i što više krueng kieng (prilozi). Među njima može biti phad (prženo) jelo, nešto s phrik (ljute čili papričice) u njemu ili thawd (deep- prženo) jelo. Tajlandski kuhari koriste vrlo malo recepata, radije kušaju i prilagođavaju začine tijekom kuhanja.

TRADICIONALNE NOŠNJE

Tradicionalna odjeća za tajlandske žene sastoji se od prasina , ili suknje (sarong), koja se nosi s pripijenom haljinom dugih rukava jakna. Među najljepšim kostimima su oni koje nose plesači klasičnog tajlandskog baleta. Žene nose pripijenu ispod jakne i panung , ili suknju, koja je napravljena

Ove tajlandsko-američke djevojke radeon a Tournament of Roses Parade ploviti zmajem. od svile, srebra ili zlatnog brokata. Panung je nabran sprijeda, a pojas ga drži na mjestu. Baršunasti ogrtač ukrašen pailletima i draguljima pričvršćuje se na prednji dio remena i spušta se straga gotovo do ruba panunga . Široki ovratnik ukrašen draguljima, narukvice, ogrlica i narukvice čine ostatak kostima, koji je pokriven chadah , pokrivalom za glavu u hramskom stilu. Plesačice su ušivene u kostime prije nastupa. Dragulji i metalne niti mogu učiniti da kostim bude težak gotovo 40 funti. Muške nošnje imaju uske jakne od srebrne niti od brokata s epoletama i raskošno izvezenim ovratnikom. Na pojasu mu vise izvezeni paneli, a hlače do teleta su mu svilene. Njegovo pokrivalo za glavu ukrašeno draguljima ima kićanku s desne strane, dok je žensko s lijeve strane. Plesači ne nose cipele. Za svakodnevni život Tajlanđani nose sandale ili obuću u zapadnjačkom stilu. Cipele se uvijek izuvaju kada se ulazi u kuću. U posljednjih 100 godina, zapadnjačka odjeća postala je standardni oblik odjeće u urbanim područjima Tajlanda. Tajlandski Amerikanci nose običnu američku odjeću za svakodnevne prilike.

ODMORI

Tajlanđani su poznati po uživanju u svečanostima i praznicima, čak i ako oni nisu dio njihove kulture; Stanovnici Bangkoka znali su sudjelovati u Božiću, pa čak iu Danu Bastilleproslave stranih zajednica rezidenata. Tajlandski praznici uključuju Novu godinu (1. siječnja); Kineska nova godina (15. veljače); Magha Puja, koja se događa na puni mjesec trećeg lunarnog mjeseca (veljača) i obilježava dan kada je 1250 učenika čulo Buddhinu prvu propovijed; Dan Chakri (6. travnja), kojim se obilježava ustoličenje kralja Rame I.; Songkran (sredina travnja), tajlandska Nova godina, prigoda kada se ptice i ribe u kavezima puštaju na slobodu i svatko baca vodu na svakoga; Dan krunidbe (5. svibnja); Visakha Puja (svibanj, na puni mjesec šestog lunarnog mjeseca) je najsvetiji od budističkih dana, slavi se rođenje, prosvjetljenje i smrt Gospodina Buddhe; Kraljičin rođendan, 12. kolovoza; Kraljev rođendan, 5. prosinca.

Jezik

Tajlandski je član sino-tibetanske obitelji jezika, jedan je od najstarijih jezika u istočnoj ili jugoistočnoj Aziji. Neki antropolozi su pretpostavili da bi mogao čak prethoditi kineskom. Ova dva jezika dijele određene sličnosti budući da su jednosložni tonski jezici; to jest, budući da postoji samo 420 fonetski različitih riječi u tajlandskom, jedan slog može imati više značenja. Značenja su određena s pet različitih tonova (na tajlandskom): visokim ili niskim tonom; ravan ton; i padajući ili rastući ton. Na primjer, ovisno o fleksiji, slog mai može značiti "udovica", "svila", "gorjeti", "drvo", "novo", "ne?" ili"ne." Uz tonske sličnosti s kineskim, tajlandski je također posudio iz palija i sanskrta, posebice fonetsku abecedu koju je osmislio kralj Ram Khamhaeng 1283. i koja se još i danas koristi. Znakovi abecede preuzimaju svoj obrazac iz sanskrta; postoje i dopunski znakovi za tonove, koji su poput samoglasnika i mogu stajati uz ili iznad suglasnika kojemu pripadaju. Ova abeceda je slična abecedama susjednih zemalja Burme, Laosa i Kampučije. Obavezno obrazovanje u Tajlandu je do šestog razreda, a stopa pismenosti je preko 90 posto. U Tajlandu postoji 39 sveučilišta i koledža te 36 koledža za obuku nastavnika koji zadovoljavaju potrebe tisuća učenika srednjih škola koji žele visoko obrazovanje.

POZDRAVI I OSTALI UOBIČAJENI IZRAZI

Uobičajeni tajlandski pozdravi su: Sa wat dee —Dobro jutro, poslijepodne ili večer, kao i zbogom (od strane domaćina ); Lah kon —Doviđenja (od strane gosta); Krab — gospodine; Ka —gospođa; Kob kun —Hvala; Prode —Molim vas; Kor hai choke dee —Sretno; Farang —stranac; Chern krab (ako je govornik muškarac), ili Chern kra (ako je govornik žena)— Molim, nema na čemu, u redu je, samo naprijed, ti prvi (ovisi na okolnosti).

Dinamika obitelji i zajednice

Tradicionalni tajlandskiobitelji su blisko povezane, često uključuju poslugu i zaposlenike. Zajedništvo je obilježje obiteljske strukture: ljudi nikada ne spavaju sami, čak ni u kućama s dovoljno prostora, osim ako to sami ne traže. Gotovo nitko nije ostao sam u stanu ili kući. Kao posljedica toga, Tajlanđani se malo žale na akademske domove ili domove koje osiguravaju tvornice.

Tajlandska obitelj visoko je strukturirana i svaki član ima svoje specifično mjesto ovisno o dobi, spolu i rangu unutar obitelji. Oni mogu očekivati ​​pomoć i sigurnost sve dok ostaju unutar granica ovog reda. Veze su strogo definirane i imenovane tako preciznim terminima da otkrivaju odnos (roditelj, brat, sestra, ujak, teta, bratić), relativnu dob (mlađi, stariji) i stranu obitelji (majčinu ili očevu). Ti se izrazi češće koriste u razgovoru nego ime osobe. Najveća promjena koju je donijelo naseljavanje u Sjedinjenim Državama bilo je smanjenje proširenih obitelji. Oni prevladavaju u Tajlandu, ali stil života i mobilnost američkog društva učinili su proširenu tajlandsku obitelj teškom za održavanje.

DUHOVNE KUĆE

U Tajlandu, mnoge kuće i zgrade imaju popratnu duhovnu kuću ili mjesto za boravak duha čuvara imovine ( Phra phum ). Neki Tajlanđani vjeruju da obitelji žive u domubez kuće duhova uzrokuje da duhovi žive s obitelji, što izaziva nevolje. Kuće za duhove, koje su obično otprilike iste veličine kao i kućice za ptice, postavljene su na postolje i nalikuju tajlandskim hramovima. U Tajlandu, velike zgrade poput hotela mogu imati duhovnu kuću veliku poput prosječne obiteljske kuće. Kuća duhova ima najbolju lokaciju na posjedu i zasjenjena je glavnom kućom. Njegov položaj planiran je u vrijeme izgradnje objekta; tada se svečano postavlja. Odgovarajuća poboljšanja, uključujući dodatke, također se rade na kući duhova kad god se vrše izmjene na glavnoj kući.

VJENČANJA

Dolaskom u Sjedinjene Države povećao se broj samostalnih brakova. Za razliku od drugih azijskih zemalja, Tajland je daleko popustljiviji prema brakovima po osobnom izboru, iako roditelji općenito imaju pravo glasa po tom pitanju. Brakovi se obično sklapaju između obitelji jednakog društvenog i ekonomskog statusa. Ne postoje etnička ili vjerska ograničenja, a mješoviti brakovi u Tajlandu prilično su česti, osobito između Tajlanđana i Kineza, te Tajlanđana i Zapadnjaka.

Vjenčane ceremonije mogu biti raskošne, ili je možda uopće nema. Ako par neko vrijeme živi zajedno i ima zajedničko dijete, smatra se da su "de facto vjenčani". Međutim, većina Tajlanđana ima ceremoniju i bogatiji sučlanovi zajednice smatraju da je to bitno. Prije vjenčanja dvije se obitelji dogovaraju oko troškova obreda i "mladenničke cijene". Par započinje svoj dan vjenčanja vjerskim ritualom u ranim jutarnjim satima i primanjem blagoslova od redovnika. Tijekom obreda, par kleči jedno uz drugo. Astrolog ili redovnik odabire povoljno vrijeme da stariji starješina poveže glave para spojenim omčama sai mongkon (bijeli konac). Polijeva im svetu vodu po rukama, koju puštaju da kapne u zdjele s cvijećem. Gosti blagoslivljaju par izlijevajući svetu vodu na isti način. Drugi dio ceremonije je u biti svjetovna praksa. Tajlanđani se ne zavjetuju jedni drugima. Umjesto toga, dva povezana, ali neovisna kruga bijelog konca služe da simbolično naglase da su muškarac i žena zadržali svaki svoj individualni identitet dok su, u isto vrijeme, spojili svoje sudbine.

Jedna tradicija, koja se uglavnom prakticira na selu, je da "simpatičnu magiju" izvodi stariji, uspješno vjenčani par. Ovaj dvojac leži u bračnoj postelji prije mladenaca, gdje govore mnogo povoljnih stvari o postelji i njenoj superiornosti kao mjestu začeća. Zatim ustaju s kreveta i posipaju ga simbolima plodnosti, poput mačke, vrećica riže, sjemenki sezama i novčića, kamenatučak ili zdjelu kišnice. Ove predmete (osim mačka) mladenci bi trebali držati u krevetu tri dana.

Čak iu slučajevima u kojima je brak zapečaćen ceremonijom, razvod je jednostavna stvar: ako obje strane pristanu, potpisuju zajedničku izjavu o tome u okružnom uredu. Ako samo jedna strana želi razvod, on ili ona moraju pokazati dokaz o napuštanju druge strane ili nedostatku uzdržavanja tijekom jedne godine. Stopa razvoda među Tajlanđanima, službeno i neslužbeno, relativno je niska u usporedbi s američkom stopom razvoda, a visoka je stopa ponovnih brakova.

ROĐENJE

Trudnicama se ne daju nikakvi darovi prije rođenja djeteta kako ih ne bi preplašili zli duhovi. Smatra se da su ti zli duhovi duhovi žena koje su umrle bez djece i neudane. Najmanje tri dana do mjesec dana nakon rođenja, beba se još uvijek smatra djetetom duha. Uobičajeno je da se novorođenče naziva žabom, psom, krastačom ili drugim životinjskim izrazima koji se smatraju korisnima u izbjegavanju pažnje zlih duhova. Roditelji često traže od redovnika ili starješine da odaberu odgovarajuće ime za njihovo dijete, obično od dva ili više slogova, koje se koristi u pravne i službene svrhe. Gotovo svi Tajlanđani imaju nadimak od jednog sloga, koji se obično prevodi kao žaba, štakor, svinja, debeo ili mnoge verzije sićušnog. Kao i formalno ime, nadimak jebogoslužje u Tajlandu. Zapadno ime glavnog grada je Bangkok; na tajlandskom, to je Krung Thep (Grad anđela) ili Pra Nakhorn (Nebeska prijestolnica). Sjedište je kraljevske kuće, vlade i parlamenta. Tajlandski je službeni jezik u zemlji, a engleski je najrašireniji drugi jezik; Govore se i kineski i malajski. Zastava Tajlanda sastoji se od široke plave horizontalne trake u sredini, s užim prugama iznad i ispod nje; unutarnje su bijele, vanjske crvene.

POVIJEST

Tajlanđani imaju drevnu i složenu povijest. Rani Tajlanđani su migrirali na jug iz Kine u ranim stoljećima naše ere. Unatoč činjenici da se njihovo bivše kraljevstvo nalazilo u Yunnanu, Kini, Thai ili T'ai posebna su jezična i kulturološka skupina čija je migracija prema jugu dovela do uspostave nekoliko nacionalnih država koje su danas poznate kao Tajland, Laos i država Shan u Myanmi (Burmi). Do šestog stoljeća p.n.e. važna mreža poljoprivrednih zajednica proširila se sve do Pattanija, blizu moderne granice Tajlanda s Malezijom, i do sjeveroistočnog područja današnjeg Tajlanda. Tajlandska nacija postala je službeno poznata kao "Syam" 1851. godine za vrijeme vladavine kralja Mongkruta. Na kraju je ovo ime postalo sinonim za tajlandsko kraljevstvo i ime pod kojim je bilo poznato dugi niz godina. U trinaestom i četrnaestomnamijenjena držanju zlih duhova podalje.

SPROVODI

Mnogi Tajlanđani smatraju ngarn sop (ceremonija kremiranja) najvažnijim od svih obreda. To je obiteljski događaj i prisutnost budističkih redovnika je neophodna. Novčić od jednog bahta stavlja se u usta mrtvaca (kako bi mrtva osoba mogla kupiti svoj put u čistilište), a ruke se slažu u wai i vežu s bijeli konac. Između ruku stavlja se novčanica, dva cvijeta i dvije svijeće. Bijelim koncem vežu se i gležnjevi, a usta i oči zapečaćene su voskom. Mrtvac se stavlja u lijes s nogama okrenutim prema zapadu, u smjeru zalaska sunca i smrti.

Odjeveni u žalosnu crnu ili bijelu odjeću, rođaci se okupljaju oko tijela kako bi čuli sutre redovnika koji sjede u redu na podignutim podstavljenim sjedalima ili na platformi. Na dan kada se tijelo kremira, što za osobe visokog ranga može biti čak godinu dana nakon pogrebne ceremonije, lijes se prvi nosi do mjesta. Kako bi se umirili duhovi koji su privučeni pogrebnim aktivnostima, riža se rasipa po tlu. Svi ožalošćeni dobivaju svijeće i bukete tamjana. Kao znak poštovanja prema pokojniku, oni se bacaju na pogrebnu lomaču, koja se sastoji od gomila drva ispod ukrašene pagode od tijesta. Najuzvišeniji gost potom služi pepeljenjetime što je prvi osvijetlio ovu strukturu. Kremaciji koja slijedi prisustvuje samo najbliža rodbina i obično se održava nekoliko metara od ritualne pogrebne lomače. Nakon prigode ponekad slijedi obrok za goste koji su možda doputovali izdaleka kako bi prisustvovali ceremoniji. Te večeri i dvije sljedeće večeri redovnici dolaze u kuću pjevajući blagoslove za preminule duše i za zaštitu živih. Prema tajlandskoj tradiciji, preminuli član obitelji napreduje kroz ciklus smrti i ponovnog rođenja prema stanju savršenog mira; stoga tuzi nema mjesta u ovom obredu.

OBRAZOVANJE

Tajlanđanima je obrazovanje tradicionalno od najveće važnosti. Obrazovna postignuća smatraju se postignućima koja poboljšavaju status. Sve do kasnog devetnaestog stoljeća, odgovornost za obrazovanje mladih u potpunosti je bila na redovnicima u hramu. Od početka ovog stoljeća, međutim, inozemni studij i diplome su aktivno traženi i visoko cijenjeni. Izvorno, ova vrsta obrazovanja bila je otvorena samo za kraljevske obitelji, ali, prema informacijama Službe za imigraciju i naturalizaciju, oko 835 tajlandskih studenata došlo je studirati u Sjedinjene Države 1991.

Religija

Gotovo 95 posto svih Tajlanđana identificira se kao theravada budisti. Theravada budizam je nastao u Indiji i naglašava tri glavna aspektapostojanje: dukkha (patnja, nezadovoljstvo, "bolest"), annicaa (nestalnost, prolaznost svih stvari) i anatta (ne-supstancijalnost stvarnosti; nema postojanosti duše). Ova načela, koja je artikulirao Siddhartha Gautama u šestom stoljeću prije Krista, bila su u suprotnosti s hinduističkim vjerovanjem u vječno, blaženo Sebstvo. Stoga je budizam izvorno bio krivovjerje protiv indijske religije brahmana.

Gautama je dobio titulu Buddha, ili "prosvijetljeni". Zagovarao je "osmerostruki put" ( atthangika-magga ) koji zahtijeva visoke etičke standarde i želju za osvajanjem. Koncept reinkarnacije je središnji. Hranjenjem redovnika, davanjem redovitih donacija hramovima i redovitim bogoslužjem u wat (hramu), Tajlanđani pokušavaju poboljšati svoju situaciju — steći dovoljno zasluga ( bun ) — kako bi smanjili broj ponovnih rođenja, ili naknadnih reinkarnacija, osoba mora proći prije nego što dosegne nirvanu. Osim toga, akumulacija zasluga pomaže odrediti kvalitetu položaja pojedinca u budućim životima. Tham bun , ili stvaranje zasluga, važna je društvena i vjerska aktivnost za Tajlanđane. Budući da budistička učenja naglašavaju filantropske donacije kao dio postizanja zasluga, Tajlanđani su skloni podržavati širok raspon dobrotvornih organizacija. Naglasak je, međutim, na dobrotvornim organizacijama koje pomažu siromašnima u Tajlandu.

Zaređenje u budistički red redovnika često služi za označavanje ulaska u svijet odraslih. Zaređenje je samo za muškarce, iako žene mogu postati časne sestre obrijanjem glave, nošenjem bijelih haljina i dobivanjem dozvole za boravak u redovničkim odajama na zemljištu unutar hrama. Oni ne služe na nikakvim obredima. Većina tajlandskih muškaraca Buat Phra (stupaju u redovništvo) u nekom trenutku svog života, često neposredno prije vjenčanja. Mnogi ostaju samo kratko vrijeme, ponekad samo nekoliko dana, ali općenito ostaju barem jednu phansu , tromjesečnu budističku korizmu koja se podudara s kišnom sezonom. Među preduvjetima za ređenje je i četverogodišnje obrazovanje. Većina ređenja događa se u srpnju, neposredno prije korizme.

Ceremonija thankwan nak služi za jačanje kwan, ili duše, životne suštine, osobe koja se zaređuje. Tijekom tog vremena on se naziva nak , što znači zmaj, pozivajući se na budistički mit o zmaju koji je postao redovnik. U ceremoniji, nak glava i obrve su obrijane da simboliziraju njegovo odbacivanje taštine. Tri do četiri sata profesionalni meštar opjevava majčinu bol pri rađanju djeteta i ističe brojne sinovske obveze mladića. Ceremonija se završava sa svim rođacima i prijateljima okupljenima u krugu držeći bijelokonac i zatim prolazeći tri upaljene svijeće u smjeru kazaljke na satu. Gosti uglavnom daju novčane darove.

Sljedeće jutro, nak , odjeven u bijelo (što simbolizira čistoću), nose ga na ramenima njegovi prijatelji pod visokim kišobranima u šarenoj povorci. Klanja se pred ocem, koji mu predaje šafranove haljine koje će nositi kao redovnik. On vodi svog sina do opata i četiri ili više drugih redovnika koji sjede na uzdignutoj platformi ispred glavne slike Bude. nak traži dopuštenje za ređenje nakon što se tri puta klanja opatu. Opat čita Sveto pismo i ogrće žuti pojas na nak tijelu kako bi simbolizirao prihvaćanje za ređenje. Zatim ga dvojica redovnika koji će nadgledati njegovu poduku uklanjaju iz vidokruga i oblače ga u haljine boje šafrana. Zatim traži deset osnovnih zavjeta redovnika novaka i svaki ponavlja kako mu se recitira.

Vidi također: Religija i izražajna kultura - Chuj

Otac daje opatu zdjelice za milostinju i druge darove. Okrenut prema Budi, kandidat zatim odgovara na pitanja kako bi pokazao da je ispunio uvjete za ulazak u redovništvo. Ceremonija se završava pjevanjem svih redovnika, a novi redovnik izlijeva vodu iz srebrne posude u zdjelu kako bi simbolizirao prijenos svih zasluga koje je stekao kao redovnik na svoje roditelje. Oni zauzvrat izvode isti ritual kako bi prenijeli neke od svojih novihzasluga prema drugoj rodbini. Naglasak rituala je na njegovom identitetu kao budistu i njegovoj novootkrivenoj odrasloj zrelosti. Istodobno, obred učvršćuje vezu među generacijama i važnost obitelji i zajednice.

Tajlandski Amerikanci su se prilagodili ovdašnjem okruženju prilagođavajući svoje vjerske običaje kada je to bilo potrebno. Jedna od najdalekosežnijih promjena bila je promjena dana s lunarnog kalendara na konvencionalne subotnje ili nedjeljne usluge koje se nude u Sjedinjenim Državama.

Zapošljavanje i gospodarske tradicije

Tajlanđani teže poslovima u vojsci ili državnoj službi. Seoske žene tradicionalno se bave vođenjem poduzeća, dok se obrazovane žene bave svim vrstama zanimanja. U Sjedinjenim Državama većina Tajlanđana posjeduje male tvrtke ili rade kao kvalificirani radnici. Mnoge su se žene odlučile za karijeru medicinske sestre. Ne postoje samo tajlandski radnički sindikati, niti Tajlanđani posebno dominiraju jednom profesijom.

Politika i vlada

Tajlandski Amerikanci obično nisu aktivni u politici zajednice u ovoj zemlji, već su više zabrinuti za probleme u Tajlandu. To odražava opću izoliranost zajednice, gdje postoje specifične granice između sjevernih i južnih Tajlanđana i gdje međuzajednica s drugim skupinama gotovo ne postoji. Tajlandski Amerikanci vrlo su aktivni u tajlandskoj politicii oni tamo aktivno motre na ekonomska, politička i društvena kretanja.

Individualni i grupni doprinosi

Mnogi Tajlandski Amerikanci rade u zdravstvenoj industriji. Boondharm Wongananda (1935.-) poznati je kirurg u Silver Springu, Maryland, i izvršni direktor udruge Thais for Thai. Također je vrijedan spomena Phongpan Tana (1946.–), direktorica medicinskih sestara u bolnici u Long Beachu u Kaliforniji. Nekoliko drugih Tajlandskih Amerikanaca postali su edukatori, direktori tvrtki i inženjeri. Neki tajlandski Amerikanci također počinju ulaziti u polje američke politike; Asuntha Maria Ming-Yee Chiang (1970. – ) zakonodavna je dopisnica u Washingtonu, D.C.

Mediji

TELEVIZIJA

THAI-TV USA.

Nudi programe na tajlandskom u području Los Angelesa.

Vidi također: Brak i obitelj - Yakut

Kontakt: Paul Khongwittaya.

Adresa: 1123 North Vine Street, Los Angeles, Kalifornija 90038.

Telefon: (213) 962-6696.

Faks: (213) 464-2312.

Organizacije i udruge

American Siam Society.

Kulturna organizacija koja potiče istraživanje umjetnosti, znanosti i književnosti u odnosu na Tajland i njegove susjedne zemlje.

Adresa: 633 24th Street, Santa Monica, Kalifornija 90402-3135.

Telefon: (213) 393-1176.

Tajlandsko društvo južne Kalifornije.

Kontakt: K. Jongsatityoo, službenik za odnose s javnošću.

Adresa: 2002 South Atlantic Boulevard, Monterey Park, Kalifornija 91754.

Telefon: (213) 720-1596.

Faks: (213) 726-2666.

Muzeji i istraživački centri

Azijski resursni centar.

Osnovan 1974. Centar u svom fondu ima 15 ladica isječaka o istočnoj i jugoistočnoj Aziji, od 1976. do danas, kao i fotografije, filmove, video kasete i dijaprograme.

Kontakt: Roger Rumpf, izvršni direktor.

Adresa: Box 15275, Washington, D.C. 20003.

Telefon: (202) 547-1114.

Faks: (202) 543-7891.

Program Sveučilišta Cornell za jugoistočnu Aziju.

Centar svoje aktivnosti koncentrira na društvene i političke uvjete u zemljama jugoistočne Azije, uključujući povijest i kulturu Tajlanda. Proučava kulturnu stabilnost i promjene, posebice posljedice zapadnjačkih utjecaja i nudi lekcije tajlandskog jezika i distribuira tajlandske kulturne čitanke.

Kontakt: Randolph Barker, direktor.

Adresa: 180 Uris Hall, Ithaca, New York 14853.

Telefon: (607) 255-2378.

Faks: (607) 254-5000.

Knjižnična služba južne/jugoistočne Azije Sveučilišta u Kaliforniji, Berkeley.

Ova knjižnica sadrži aposebnu tajlandsku zbirku uz svoj značajan fond o društvenim i humanističkim znanostima jugoistočne Azije. Cjelokupna zbirka obuhvaća oko 400.000 monografija, disertacija, mikrofilmova, pamfleta, rukopisa, videokaseta, zvučnih zapisa i karata.

Kontakt: Virginia Jing-yi Shih.

Adresa: 438 Doe Library, Berkeley, Kalifornija 94720-6000.

Telefon: (510) 642-3095.

Faks: (510) 643-8817.

Zbirka jugoistočne Azije Sveučilišta Yale.

Ova zbirka materijala usredotočena je na društvene i humanističke znanosti jugoistočne Azije. Fond uključuje oko 200.000 svezaka.

Kontakt: Charles R. Bryant, kustos.

Adresa: Sterling Memorial Library, Sveučilište Yale, New Haven, Connecticut 06520.

Telefon: (203) 432-1859.

Faks: (203) 432-7231.

Izvori za dodatnu studiju

Cooper, Robert i Nanthapa Cooper. Kulturni šok. Portland, Oregon: Graphic Arts Center Publishing Company, 1990.

Statistički godišnjak Službe za imigraciju i naturalizaciju. Washington, D.C.: Služba za imigraciju i naturalizaciju, 1993.

Tajland i Burma. London: The Economist Intelligence Unit, 1994.

stoljeća nekoliko se tajlandskih kneževina ujedinilo i pokušalo odvojiti od svojih kmerskih (ranih kambodžanskih) vladara. Sukothai, koji Tajlanđani smatraju prvom neovisnom sijamskom državom, proglasio je svoju neovisnost 1238. (1219., prema nekim zapisima). Novo kraljevstvo proširilo se na kmerski teritorij i na Malajski poluotok. Sri Indradit, tajlandski vođa u pokretu za neovisnost, postao je kralj dinastije Sukothai. Naslijedio ga je njegov sin Ram Khamhaeng, koji se u tajlandskoj povijesti smatra herojem. Organizirao je sustav pisma (osnovu za moderni tajlandski) i kodificirao tajlandski oblik teravada budizma. Suvremeni Tajlanđani često smatraju ovo razdoblje zlatnim dobom sijamske religije, politike i kulture. Bio je i jedan od velikih ekspanzija: pod Ram Khamhengom, monarhija se proširila do Nakhon Si Thammarata na jugu, do Vientianea i Luang Prabanga u Laosu i do Pegua u južnoj Burmi.

Ayutthaya, glavni grad, uspostavljena je nakon smrti Ram Khamhenga 1317. Tajlandski kraljevi Ayutthaye postali su prilično moćni u četrnaestom i petnaestom stoljeću, usvojivši kmerske dvorske običaje i jezik i stekli apsolutniju vlast. Tijekom tog razdoblja, Europljani - Nizozemci, Portugalci, Francuzi, Englezi i Španjolci - počeli su posjećivati ​​Siam, uspostavljajući diplomatske veze i kršćanske misije unutar kraljevstva. Rani izvještaji bilježe da su grad i lukaAyutthaya zadivila je svoje europske goste, koji su primijetili da je London u usporedbi s tim samo selo. U cjelini, tajlandsko kraljevstvo nije vjerovalo strancima, ali je održavalo srdačan odnos s kolonijalnim silama koje su se tada širile. Za vrijeme vladavine kralja Naraija, dvije tajlandske diplomatske grupe poslane su u misiju prijateljstva francuskom kralju Luju XIV.

Godine 1765. Ayutthaya je pretrpjela razornu invaziju Burmanaca, s kojima su Tajlanđani bili u neprijateljskim odnosima najmanje 200 godina. Nakon nekoliko godina divlje bitke, glavni grad je pao i Burmanci su krenuli s uništavanjem svega što su Tajlanđani smatrali svetim, uključujući hramove, vjerske skulpture i rukopise. Ali Burmanci nisu mogli održati čvrstu bazu kontrole, pa ih je svrgnuo Phraya Taksin, kineski tajlandski general prve generacije koji se 1769. proglasio kraljem i vladao iz nove prijestolnice, Thonburija, s druge strane rijeke Bangkoka.

Chao Phraya Chakri, još jedan general, okrunjen je 1782. pod naslovom Rama I. Premjestio je prijestolnicu preko rijeke u Bangkok. Godine 1809. Rama II, Chakrijev sin, preuzeo je prijestolje i vladao do 1824. Rama III, također poznat kao Phraya Nang Klao, vladao je od 1824. do 1851.; kao i njegov prethodnik, naporno je radio na obnovi tajlandske kulture koja je bila gotovo potpuno uništena u burmanskoj invaziji. Sve do vladavine Rame IV, ili kraljaMongkut, koji je započeo 1851., Tajlanđani su ojačali odnose s Europljanima. Rama IV je surađivao s Britancima na uspostavi trgovinskih ugovora i modernizaciji vlade, dok je uspio izbjeći britansku i francusku kolonijalizaciju. Tijekom vladavine njegova sina Rame V (kralja Chulalongkorna), koji je vladao od 1868. do 1910., Sijam je izgubio nešto teritorija u korist francuskog Laosa i britanske Burme. Kratka vladavina Rame VI. (1910.-1925.) dovela je do uvođenja obveznog obrazovanja i drugih obrazovnih reformi.

MODERNA ERA

Kasnih 1920-ih i ranih 1930-ih, skupina tajlandskih intelektualaca i vojnog osoblja (od kojih su mnogi bili školovani u Europi) prihvatila je demokratsku ideologiju i uspjela ostvariti uspješan —i bez krvi— državni udar protiv apsolutne monarhije u Siamu. To se dogodilo tijekom vladavine Rame VII., između 1925. i 1935. Umjesto toga, Tajlanđani su razvili ustavnu monarhiju temeljenu na britanskom modelu, s kombiniranom vojno-civilnom grupom zaduženom za upravljanje zemljom. Ime zemlje službeno je promijenjeno u Tajland 1939. za vrijeme vlade premijera Phibula Songkhrama. (Bio je ključna vojna osoba u puču 1932.)

Japan je okupirao Tajland tijekom Drugog svjetskog rata i Phibul je objavio rat Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji. Međutim, tajlandski veleposlanik u Washingtonu odbio je dati izjavu. Seri Thai (besplatni tajlandski)podzemne skupine radile su sa savezničkim silama izvan i unutar Tajlanda. Završetkom Drugog svjetskog rata prekinut je Phibulov režim. Nakon kratkog razdoblja demokratske civilne kontrole, Phibul je ponovno preuzeo kontrolu 1948., samo da bi general Sarit Thanarat, još jedan vojni diktator, preuzeo većinu njegove moći. Do 1958. Sarit je ukinuo ustav, raspustio parlament i zabranio sve političke stranke. Zadržao je vlast do svoje smrti 1963.

Vojni časnici vladali su zemljom od 1964. do 1973., a za to su vrijeme Sjedinjene Države dobile dopuštenje za uspostavu vojnih baza na tajlandskom tlu za podršku trupama koje su se borile u Vijetnamu. Generali koji su vodili zemlju tijekom 1970-ih blisko su povezali Tajland sa Sjedinjenim Državama tijekom rata. Sudjelovanje civila u vlasti bilo je povremeno dopušteno. Godine 1983. ustav je izmijenjen kako bi se omogućila demokratski izabrana Nacionalna skupština, a monarh je izvršio umjereni utjecaj na vojsku i civilne političare.

Uspjeh promilitarne koalicije na izborima u ožujku 1992. izazvao je niz nemira u kojima je poginulo 50 građana. Vojska je nasilno ugušila "prodemokratski" pokret na ulicama Bangkoka u svibnju 1992. Nakon intervencije kralja, još jedan krug izbora održan je u rujnu te godine, kada je Chuan Leekphai,izabran je za čelnika Demokratske stranke. Njegova je vlada pala 1995., a kaos koji je rezultirao zajedno s velikim inozemnim dugom nacije doveo je do kolapsa tajlandskog gospodarstva 1997. Polako, uz pomoć INM-a, nacionalno se gospodarstvo oporavilo.

ZNAČAJNI IMIGRACIJSKI VALOVI

Tajlandska imigracija u Ameriku bila je gotovo nepostojeća prije 1960. godine, kada su američke oružane snage počele pristizati u Tajland tijekom Vijetnamskog rata. Nakon interakcije s Amerikancima, Tajlanđani su postali svjesniji mogućnosti imigracije u Sjedinjene Države. Do 1970-ih oko 5000 Tajlanđana je emigriralo u ovu zemlju, u omjeru tri žene na svakog muškarca. Najveća koncentracija tajlandskih imigranata nalazi se u Los Angelesu i New Yorku. Ti novi imigranti sastojali su se od stručnjaka, posebno liječnika i medicinskih sestara, poslovnih poduzetnika i supruga muškaraca u američkim zračnim snagama koji su bili stacionirani u Tajlandu ili su ondje proveli odmor dok su bili na aktivnoj dužnosti u jugoistočnoj Aziji.

Godine 1980. popis stanovništva SAD-a zabilježio je koncentracije Tajlanđana u blizini vojnih postrojenja, posebno baza zračnih snaga, u određenim okruzima SAD-a, od okruga Aroostook (baza zračnih snaga Loring) u Maineu do Parisha Bossier (baza zračnih snaga Barksdale) u Louisiani i okrugu Curry u Novom Meksiku (zračna baza Cannon). Nekoliko okruga s većom vojnom prisutnošću kao što je SarpyOkrug u Nebraski, gdje je sjedište Strateškog zračnog zapovjedništva, i okrug Solano, Kalifornija, gdje se nalazi Travisova zračna baza, postali su dom većim skupinama. Prilično velike koncentracije Thai također su pronađene u okrugu Davis, Indiana, gdje se nalazi zračna baza Hill, zračna baza Eglin u okrugu Okaloosa, Florida, i okrug Wayne, Sjeverna Karolina, gdje se nalazi zračna baza Seymour Johnson.

Thai Dam, etnička skupina iz planinskih dolina sjevernog Vijetnama i Laosa također se ubraja u imigrante tajlandskog podrijetla od strane Ureda za popis stanovništva SAD-a, iako su oni zapravo izbjeglice iz drugih zemalja. Njihovo središte je Des Moines, Iowa. Kao i druge izbjeglice iz jugoistočne Azije ovog područja, nosili su se s problemima stanovanja, kriminala, socijalne izolacije i depresije. Većina ih je zaposlena, ali na slabo plaćenim poslovima koji nude malo napredovanja.

Tijekom 1980-ih, Tajlanđani su doseljavali u Sjedinjene Države prosječnom stopom od 6500 godišnje. Studentske vize ili vize za privremene posjetitelje bile su često mjesto u Sjedinjenim Državama. Glavna atrakcija Sjedinjenih Država je široka lepeza mogućnosti i više plaće. Međutim, za razliku od ljudi iz drugih zemalja u Indokini, nitko čiji je izvorni dom bio na Tajlandu nije bio prisiljen doći u Sjedinjene Države kao izbjeglica.

Općenito, tajlandske zajednice jesučvrsto povezani i oponašaju društvene mreže svoje domovine. Od 1990. godine u Sjedinjenim Državama živjelo je otprilike 91 275 osoba tajlandskog podrijetla. Najviše Tajlanđana živi u Kaliforniji, njih 32.064. Većina tih ljudi okupljena je u području Los Angelesa, oko 19.016. Također postoji velik broj ljudi čije su privremene vize istekle, a za koje se vjeruje da se nalaze na ovom području. Kuće i poslovni prostori tajlandskih imigranata raspršeni su po cijelom gradu, ali velika je koncentracija u Hollywoodu, između Hollywoodskog i Olimpijskog bulevara te u blizini Zapadne avenije. Tajlanđani posjeduju banke, benzinske postaje, kozmetičke salone, putničke agencije, trgovine i restorane. Daljnja izloženost engleskom jeziku i američkoj kulturi uzrokovala je donekle disperziju stanovništva. New York, s tajlandskom populacijom od 6.230 (većina u New Yorku) i Texas s 5.816 (prvenstveno Houston i Dallas) imaju drugu, odnosno treću najveću tajlandsku populaciju.

Akulturacija i asimilacija

Tajlandski Amerikanci dobro su se prilagodili američkom društvu. Iako održavaju svoju kulturu i etničku tradiciju, prihvaćaju norme koje se prakticiraju u ovom društvu. Ova fleksibilnost i prilagodljivost imale su dubok učinak na prvu generaciju Tajlanđana rođenih u Americi, koji su uglavnom asimilirani ili amerikanizirani. Prema riječima članova zajednice, mladi